05. Mercedes-Benz CLK DTM
Ako vas 580 konja u kombinaciji s (za to vrijeme) ultra-naprednim sustavom (stražnjeg) pogona, ovjesa i prijenosa ne fascinira baš previše, onda ste najvjerojatnije priklonjeni kultu štovatelja Diesela i svoje afinitete prema svijetu automobila gledate kroz potrošnju goriva. No za slučaj da se ipak varam, vrijedi spomenuti i sufiks DTM, koji znači „Deutsche Tourenwagen Meisterschaft“, odnosno jednu od najluđih serija utrkivanja na svijetu. I to za Mercedes-Benz CLK u ovom slučaju nije samo sporadično bačeni sufiks, već na ovom automobilu itekako ima opravdanje.
CLK DTM zamišljen je kao najluđa praktična proslava svih Mercedesovih uspjeha u DTM-u i usprkos zubu vremena i dalje predstavlja jedan od najpoželjnijih Mercedesovih modela svih vremena. Proizvedeno ih je ukupno 100 komada i svi su se razgrabili već kod samih najava, a četrdesetak ih je napravljeno s volanima na desnoj (tj. krivoj) strani. Za tim su volanima nevezano uz stranu na kojoj se nalaze uživali neki estradnjaci, trkači i ostatak svite bogatih i slavnih, tako da faktor ekskluzivnosti za ovaj automobil nije malen, a ni slučajan. Samim time se od početka životnog ciklusa za CLK DTM uvijek tražio jedan primjerak više, pa se Mercedes odlučio proizvesti i „Black Edition“ s kojim se glad za ovim automobilom barem malčice utažila. Zbog svega toga je na kraju krajeva „obični“ CLK DTM malčice pao u drugi plan, ali je za pretpostaviti da će se kad-tad u obliku itekako poželjnog klasika vratiti pod svjetlo reflektora.
…a nadamo se da će se to dogoditi uskoro, jer svijetu ovako poremećen automobil jednostavno treba.
04. Volkswagen Golf GTI (Mk.5) „Edition 30“
Ne, ovaj se automobil na ovoj top-listi ne nalazi na ovako visokom mjestu zato što smo bolesno zaljubljeni u Volkswagen. Isto tako nije riječ ni o ogromnim afinitetima koje gajimo za Golf kao model, jer u njemu stvarno ne vidimo ništa posebno i vrijedno obožavanja. No peta generacija Golfa GTI čak i bez ovog limitiranog i posebnog izdanja predstavlja jedan od realno najupotrebljivijih i u stvarnom svijetu najbržih automobila svih vremena. Takva su barem naša iskustva.
Iako je Golf „petica“ u svojoj napetoj i nabrijanoj verziji raspolagao s puno toga, „Edition 30“ donio je sve ono što „običan“ GTI nije imao. I pri tome ne podrazumijevam samo komadiće opreme i strujna pomagala, jer u tome ionako nije poanta takvih automobila. Golf GTI „Edition 30“ izgledao je bolje, išao jače, kočio brutalnije i cestu držao još uvjerljivije nego njegov „obični“ brat. Stoga je čak i dvije generacije kasnije ova izvedenica Golfa GTI mnogim VW-entuzijastima jednostavno najdraža i najpoželjnija. No Golf GTI „Edition 30“ nije bio samo respektabilna sila na cesti, već i automobil koji je zaslužan za pokretanje nekih pozitivnih trendova unutar „hot hatch“ ideologije svijeta automobila.
…i zato je cijenjen, željen i tražen. Tj. jednom riječju poseban.
03. Toyota Supra (A80) RZ
Najljepša Toyota svih vremena. Tehnološki gledano, jedan od najnaprednijih automobila svog vremena, a i šire. Apsolutno sposoban automobil na cesti i na stazi, filmska zvijezda, jedan od najomiljenijih automobila iz domene tuninga i automobil koji uspješno odolijeva vampirskom zubu vremena koji pojedine automobile iz dana u dan nagriza sve jače.
Ukratko, Supra je za mnoge zakon – i to s pravom. Fantastična šasija u kombinaciji s tehnološkim čudesima osiguravala je apsolutnu upravljivost, ali motor je u sklopu ovog automobila oduvijek predstavljao mračni predmet želje. Tri litre zapremine u kombinaciji s I6-konfiguracijom cilindara i oznakom Twin-Turbo na papiru nisu zvučali kao nešto posebno. Čak ni snaga od nekih 330 konja (iako je po pravilima japanskog tržišta i džentlmensnog dogovora tamošnjih proizvođača reklamirano 280) nije bila nešto pretjerano puno. Ali 2JZ-motor je (reklo bi se namjerno) projektiran kao baza iz koje se bez puno truda i uloženih novaca može izvući i dvostruko više konja, a da su pri tome sve ostale komponente automobila taj porast snage u stanju pratiti. I upravo u tome leži sva sila afiniteta koje je tuning-scena razvila prema ovom automobilu, jer omjer cijene, kvalitete, voznih svojstava, tehnologije i potencijala (skoro) nikada nije bio ponuđen na tržište. Aktualni vlasnici pojedinih primjeraka sve to jako dobro znaju, pa cijene iz godine u godinu divljaju sve jače. No usprkos svemu tome Toyota Supra četvrte generacije nije stvarni moderni klasik.
…a trebala bi biti. I to apsolutno zasluženo.
02. Honda NSX Type R
Kada se 1984. godine u kuloarima svijeta automobila pojavio HP-X koncept, svijet se smijao. Kada se 1990. godine pojavila Honda NSX u svom gotovom izdanju, smijeh je izostao. Kada se pri prvim testiranjima spomenuo Ayrton Senna kao jedan od potpisnika ovog automobila, svijet se naglo uozbiljio. A kada se NSX prvi puta usporedio s tadašnjim Ferrarijem 348tb, Porscheom 911 Carrera, Lotusovim modelom Esprit i Chevroletovom Corvette, svijet je zanijemio i potom zapljeskao. To je ukratko opis prvih koraka za Hondu NSX.
…a onda slijedi razrada tijekom koje na tržište dolaze verzije Type S, Type S-Zero, da bi kraj životnog puta Honda NSX dočekala s najjačom, najbržom i najfascinantnijom varijacijom na temu, odnosno u verziji NSX Type R (odnosno NSX-R). Iako tristotinjak konja iz trolitrenog (odnosno 3,2 litarskog) V6-motora ne zvuči puno, Honda je s ovim automobilom odradila oveći broj tehno-vradžbina zbog kojih je NSX Type R ispao jednim od najuvjerljivijih cestovnih automobila na stazi. Za klasu sportskih automobila je s 1,270 kilograma ukupne mase NSX Type R ispao pero-lakom kategorijom, a ovjes i sva sila detalja na ostalim dijelovima ovog automobila konkurenciji su na stazama diljem svijeta nerijetko nabijali komplekse. No kako Honda u pravilu ne proizvodi ovakve modele, već svoju egzistenciju bazira na više ili manje gradskim automobilima, naravno da je NSX već u samoj bazi bio znatno skuplji od konkurencije i to je automatski utjecalo na prodaju. Ali usprkos tome status ovog Hondinog modela jednostavno je neupitan i NSX-R ili kako god ga već nazivali čak i dan-danas predstavlja automobil za kojim mnogi uzdišu.
…i upravo zato je vrijedan kao moderni klasik kojem će vrijednost i dalje rasti, ali koliko god visoka cijena bila u budućnosti, upotrebljivost nikada neće nadići.
01. Renault Sport Megane R26.R
Kada se prisjetimo ovog sumanutog Renaulta, čak se i relativno bliska 2009. godina čini desetljećima daleko. Jer u današnje vrijeme Renault Megane poput mnogih drugih automobila čak i u svojoj najjačoj verziji boluje od pretilosti i prisilne raskoši s kojom raspolaže. Današnji sportski Megane ima sve žive i nežive stavke opreme, od kojih velik broj s procesom vožnje i jurnjavom nema ama baš nikakve veze. Uostalom, današnji Megane u svojoj najjačoj izvedenici čak ima i simulirani zvuk motora, pa dalje niti ne treba pisati koliko je sve to skupa krivo postavljeno.
No 2009. godine je Renault bio u nekim drugim sferama razmišljanja i postojanja. Vremena su bila sretna i vesela, a svijet Formule 1 je (ponovno) bio obojan u žuto. Stoga nikoga nije pretjerano čudilo kada je Megane u obliku verzije R26.R na tržište svratio u ograničenim količinama i kao sportski dvosjed s grbom nalik klaviru umjesto stražnje haube. Dvolitreni motor je mjesecima hranjen sirovim mesom, a automobil je sam po sebi zatvoren u podrum i vezan za radijator, ne bi li prisilno sa sebe skinuo stotinu kilograma. Uglavnom, po završetku te torture dobivena je kombinacija od 240 konja i 1,230 kilograma, što je pak u prijevodu značilo automobil koji se usprkos obliku karoserije bolje snalazi na stazi, nego na cesti.
Renault Megane R26.R ostao je bez stražnjih sjedala, svih zračnih jastuka izuzev onog vozačevog, te još hrpetine sitnica koje su potrebne isključivo civilima. Umjesto limene prednje haube montirana je ona karbonska, olakšani su kotači, a čak su i stražnji bočni prozori napravljeni od polikarbonata umjesto od stakla. Pojasevi su izrađeni u kombinaciji s karbonskim kućištima i vežu se u šest točaka, pa usprkos interijeru i dalje nalik „normalnom“ Meganeu, vozač zbog svih tih detalja itekako dobro zna u kakvom se automobilu nalazi. Pogotovo kada krene s mjesta i shvati da zbog ultra-tvrdog ovjesa u kombinaciji s ultra-ljepljivim gumama iz udubine u udubinu ostaje bez bubrega. Uglavnom, Megane R26.R jest izrađen u sklopu limitirane serije od samo 450 primjeraka. Megane R26.R jest tvrd, krut i podređen nasilnom žderanju kilometara. A još je k tome i dalje cjenovno prihvatljiv komplet performansi i onog izvornog francuskog ludila koje u domeni “hot-hatch” automobila traje već desetljećima.
U svemu je tome upravo ovaj Megane i dalje zakon, jer u krajnjoj liniji usprkos pripadnosti novoj eri auto-industrije i nimalo skrivenoj generičkoj ideologiji predstavlja danas već naizgled odavno minula vremena u kojima je umjesto opreme i marketinških floskula vladao karakter.
Jer čak i ako ne uspijemo zanemariti onaj “pianino-look” koji dominira stražnjim krajem, ovaj je Renault i dalje savršen paket performansi za (relativno) malu cijenu. No nevezano uz prvo, drugo ili deseto mjesto, u sklopu ove se top-liste jednostavno radi o automobilima koji bi u sklopu neke bliže budućnosti doista mogli postati raritetima i postizati puno veće cijene od onih s kojima su se isti hvalili kada su bili novi. Ali baš da i ne ispadne tako, jednostavno se čini nemogućim da bi bilo koji auto-entuzijast mogao obezvrijediti ili odbiti bilo koji od navedenih deset kandidata.





